Veliki arhitekt svemira najveći neprijatelj Katoličke crkve

Sveta stolica je vrlo brzo uvidjela vezu između masonerije i sotonizma te se žestoko odupirala „đavoljem modernizmu“ toga vremena. Početkom masonerije se smatra osnivanje Velike londonske lože 1717. godine. Još je papa Klement XII. uvidio veliku opasnost masonstva i jasno ih svrstao u najveće neprijatelje svakog pozitivnog kršćanstva, a poglavito Katoličke crkve. Smatrao ih je također odgovornim za pojavu reformacije u Europi, odnosno za osnivanje i odvajanje Anglikanske i Luteranske crkve od Katoličke crkve. Papa Klement XII. masone je ekskomunicirao i proglasio neprijateljima kroz stoljeća izdajući 1738. godine bulu In Eminenti Apostolatus Specula. Papa Benedikt XIV. 1776. godine svojom bulom Inscrutabili također osuđuje slobodne zidare. Slijedi serija enciklika koje osuđuju slobodno zidarstvo: Ecclesima (Pio VII,. 1821.), Quo graviora (Leon XII., 1825.) i Traditti (Pio VII., 1829.).

Papa Pio IX. u vremenu masonske ekspanzije pokušava upozoriti svijet na masonsku neimarsku religiju kojom slobodni zidari vješto manipuliraju i osvajaju planet, čiji pontifikat traje najduže u povijesti papinstva (1846.-1878.). Protiv masonstva papa Pio IX izdao je nekoliko bula: Qui pluribus (1846.), Multiplices inter (1865.), Apostolica Sedis (1869.) i Et si multa (1873.). Bulom Et si multa papa prvi puta proglašava masonstvo djelom sotone. Smatrao je da je masonstvo mogao stvoriti i proširiti diljem svijeta samo vječni neprijatelj Isusa Krista, te da je stoga masonerija „dostojna kći sotone“. Prilikom sazivanja Prvog vatikanskog koncila 1869. godine masonstvo istovremeno u Napulju saziva svoj „ekumenski antikoncil“ s jasnom porukom: Katolička religija je laž.

Najveće upozorenje svekolikom ljudskom rodu od opasnosti kraljevstva Sotone i osudu masonske sekte izrekao je papa Lav (Leon) XIII. U svojoj enciklici Humanum Genus (Ljudski rod) 20. travnja 1884. godine papa Leon XIII. tvrdi: Ljudski rod, koji se zbog „zavisti Lucifera“ na žalost odmetnuo od Boga stvoritelja i darovatelja nadnaravnih dobara podijelio se u dva različita međusobno neprijateljska tabora, jedan od njih se bez prestanka bori za pobjedu istine i dobra, a drugi za pobjedu zla i grijeha. Prvo je Kraljevstvo Boga na zemlji, to je istinska Crkva Isusa Krista i tko joj hoće pripadati s iskrenom ljubavlju i kako pristaje spasenju mora služiti svim duhom svojim i svim srcem svojim Bogu i Njegovom Jedinorođenom Sinu. Drugo je kraljevstvo sotonino i njegovi su podanici oni koji slijede zlokobne primjere svog poglavara i one koji potječu od njega, oni odbijaju poslušnost vječnom Božjem zakonu. Ova borba nije samo povijesni događaj nego seže do trenutka kada je stvoren svemir i trajat će do kraja vremena. Ono što se ponavlja u povijesti upravo čini Mysterium iniquitatis – otajstvo bezakonja: misterij koji je sam u sebi nedokučiv jer naša inteligencija nije u stanju shvatiti ni savršeno Dobro ni dubinu prirode Zla kojemu Bog dopušta postojanje.

Postoji „jedna nedostižna svjetlost“ (1Tim. 6.16) u kojoj boravi Bog, ali postoji i neshvatljiva tama koju ne osvjetljava božanska svjetlost. Zbog toga se kaže da sotona djeluje u misteriju, kao svaki misterij i onaj zli nadilazi razumsko poimanje ali mu ne proturječi. Da bi objasnio ovaj misterij bezakonja Leon XIII. se poziva na dva grada, koje u svom remek djelu Božji grad sv. Augustin opisuje ovim riječima: Jedno je društvo pobožnih ljudi, a drugo je društvo odmetnika i svako od njih ima anđele koji mu pripadaju. U jednima vlada ljubav prema Bogu, a u drugima ljubav prema samima sebi.“ Dvije ljubavi su stvorile dva grada: jedan zemaljski na ljubavi za samog sebe i u preziru spram Boga; i onaj nebeski ljubavlju prema Bogu i preziranju sebe.“ Izbor je korijenit između Boga s kojim se prisno sjedinjuje poniznost srca i demona kojima je poveznica oholost i ljubav prema samom sebi. Srž ovog sukoba je moralni i on proizlazi iz ljudske slobode: treba birati prema onoj ljubavi koja je u našem srcu. Božji grad i Crkvu odlikuju tri stanja: borbeno, patničko i pobjedničko. Duhovna veza ih povezuje u jedinstveno Mistično tijelo vjernika koji se bore na zemlji, duše koje pate u čistilištu i blaženici koji se raduju u Nebu. Vitalna poveznica nadnaravnih dobara između članova ove tri crkve je Općinstvo svetih. Prisno zajedništvo postoji i kod sinova tame, ono što ujedinjuje je mržnja, oni mrze i preziru jedan drugog, ali se ujedinjuju u borbi protiv Boga, kako se čita u psalmu: „Ujedinjuju se protiv Gospodina i njegovog Krista.“ (Ps. 2,2)

Đavolski grad nije samo skup grijeha i moralnih perverzija nego je i organizirana struktura, on ima dogme, ritual, hijerarhiju i predstavlja pravo krivotvorenje one prave Crkve. Ta krivotvorina protu-crkva se u Apokalipsi definira kao „sotonina sinagoga“ (Otkr. 2.9;3) Mistično Tijelo Kristovo i Mistično tijelo sotonino su kraljevstva koja se suprotstavljaju jedno drugom u povijesti poput života i smrti, dobra i zla, svjetla i tame: njihov cilj je uništiti ono drugo. Borba ovih dviju vojski je neprekidna i nemilosrdna i sadržana je u ovoj riječi: „Kažem ti: Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću svoju Crkvu i ni vrata paklena je neće nadvladati.“ (Mt. 16,16) S jedne strane Crkva, Kraljevstvo Kristovo, a s druge strane neprijatelj koji je označen „vrata paklena“ koji će upotrijebiti sve svoje snage da nadvlada Crkvu.

U enciklici Leon XIII. jasno daje do znanja kako sljedbenici zla, slobodni zidari kuju urote i žele uporno i otvoreno nauditi Crkvi. Papa otkriva narav masona koje se, poput manihejaca, skrivaju po skrovitim mjestima i donose svoje sotonske planove, dok u javnosti proglašavaju svoje milosrđe prema siromašnima i običnom puku, nadalje iznosi kako je plan masonstva papi oduzeti svu duhovnu moć, a instituciju rimskog pontifikata izbrisati s lica zemlje. Pod pojmom izjednačavanja svih religija, pa i onih najdevijantnijih, želi se uništiti Katolička crkva. Masonstvo se uvuklo u srca pojedinih vladara, kaže papa, tako da su ta društva i države odbacili kršćansku tradiciju, brakove sklapaju i razvrgavaju kao građanske ugovore, u obrazovanje djece u takvim društvima ne smiju se uplitati nikakve religije, a kada odrastu djeca sama odabiru religiju koja im se najviše sviđa. Sloboda umjetnosti, pornografija i strast zamijenili su mjesto s kršćanskim naučavanjem. U nastojanju i zastrašujućem pokušaju da se ožive poganski običaji, institucije i želji da se uništi vjera i Crkva, čovjek će prepoznati neukroćenu mržnju i osvetnički bijes koji je protiv Isusa Krista planuo u sotoninom srcu, rekao je papa Leon XIII.

Na sotonin osvetnički bijes i neukroćenu mržnju prema Isusu Kristu, koji je novačio legije i legije svojih okultnih sljedbenika, osim Svete Stolice upozoravao je još netko. Bilo je to stoljeće početka ukazivanja Presvete Djevice Marije (od godine 1830. u Parizu, čudotvorna medaljica, u La Saletti, Lurdu, Fatimi) koja je ukazivala i upozoravala na sve zamke i opsjene sotone kojima će se čovječanstvo suočavati do ponovnog dolaska Krista. To je stoljeće bilo i stoljeće mnogih kršćanskih mistika, kojima je Bog podigao veo nadnaravni i omogućio da zavire u budućnost svijeta prepunog klopki đavla, masonskog djelovanja protiv Crkve, izdajstva mnogih svećenika, vizije Vatikana kojega Antikrist okružuje „crkvom“ apostata itd.

Neomodernizam se uvukao i u Katoličku crkvu, kod katoličkog klera došlo je do slabljenja teološke kreposti vjere i gubitak transcedentalnog smisla čovjekova života. Umjesto da otkupljenje ima primarni cilj za čovjekovo vječno spasenje, primarni cilj postupno je postajalo čovjekovo oslobođenje od ovozemaljskih robovanja. Katolička crkva je pokušala odgovoriti na svu tu đavolju kušnju Drugim vatikanskim koncilom 1962.-1965. godine kako bi Crkvu približila čovjeku, te izgubljenu i otuđenu mladež svoga doba vratila u okrilje Crkve. Međutim mnogobrojne zloupotrebe nastale su u ime navodnog „koncilskog duha“, jer eksplozija neomodeernizma nije se mogla samo tako zaustaviti. Pseudoteološka glavinjanja poslije koncila kada se Crkvom širila „dekompozicija katolicima“ papa Pavao VI. Nazvao je pravim imenom: il fumo di satana (sotonim dim). Ako je sotonin dim ušao i u Crkvu, možemo naslućivati koliko je sotona zagospodario svim vidovima društvenog i političkog života, sveopćeg sekulariziranog društva.

Temeljna zadaća čitavog procesa stvaranja jednosvjetskog Novog svjetskog poretka je upravo u tome da se uvjeri obespravljeni puk, rastrgan fizičkom premorenosti okrutnog kapitalizam bez ikakvih ograničenja, da demoni ne postoje. Tim medijskim torturama dirigirane istine stvorit će od umornog čovjeka koji je postupno izgubio smisao duhovnih vrijednosti zombija kojem će se nametnuti programirani hedonizam i nakazne vrijednosti. Vladari svijeta nisu ništa drugo do okultne judeo-masonske elite koje se klanjaju svom božanstvu velikom arhitektu svemira ili knezu ovoga svijeta. Apostol Ivan u Evanđelju spominje dolazak Antikrista, ali za njega je svaki lažac koji niječe božanstvo Isusa Krista. Upravo ti lašci Antikristi danas su na vrhu okultne „piramide vlasti“ vladara svijeta.

Danas se Crkva mora znati oduprijeti silama Zla i ne uvući se u zamku vjerskog redukcionizma, već kao na svom početku Božjom milošću, uz novi polet i poticaj, oslanjajući se na poslanje Isusa Krista, mora odgovoriti svojem kršćanskom pozivu. Najnovija osuda slobodnih zidara dolazi od Josipa Ratzingera, kasnije pape Benedikta XVI. Koji je potvrdio da je za katolike smrtni grijeh ako se netko učlani u masone, te da se u takvom stanju ta osoba ne smije pričestiti. Molitvu svetom Mihaelu bi svakako trebalo obnoviti poslije Svete žrtve na misnom slavlju, kako ju je i odredio veliki papa Leon XIII. kojemu je pokazano da će odlučnu ulogu u suprotstavljanju Sotoni i njegovim slugama imati upravo arkanđeo Mihael, zaštitnik Crkve. Nijedna druga sekta nije bila toliko osuđena od strane Crkve u zadnja tri stoljeća kao masonerija, a enciklika Humanum genus pape Leona XIII. je neka vrsta sažetka svih.

Autor: Luca Giordano

Zaziv svetom Mihaelu Arkanđelu

u borbi protiv zla

Sveti Mihaele Arhanđele brani nas u boju,

budi nam u pomoći protiv zloće i zasjeda đavla.

Neka mu Bog zapovijedi, ponizno molimo,

a i ti poglavico vojske nebeske.

Sotonu i druge pakosne duhove,

koji svijetom obilaze na propast duša,

Božanskom krepošću u pakao protjeraj.

Amen.

Papa Lav (Leon) XIII.

ROD HUMANUM
ENCIKLIKA PAPE LAVA XIII

Patrijarsima, primasima, nadbiskupima i
biskupima katoličkog svijeta u milosti i
zajedništvu s Apostolskom Stolicom.

1. Ljudski rod, nakon svog bijednog pada od Boga, Stvoritelja i Darovatelja nebeskih darova, "po zavisti đavolskoj", razdvojio se na dva različita i suprotna dijela, od kojih se jedan nepokolebljivo bori za istinu i vrlinu, druge od onih stvari koje su suprotne vrlini i istini. Jedno je kraljevstvo Božje na zemlji, naime, prava Crkva Isusa Krista; a oni koji iz srca žele biti sjedinjeni s njim, kako bi stekli spasenje, moraju nužno služiti Bogu i Njegovom jedinorođenom Sinu svim svojim umom i cijelom voljom. Drugo je kraljevstvo Sotone, u čijem su posjedu i kontroli svi oni koji slijede kobni primjer svog vođe i naših praroditelja, oni koji odbijaju pokoriti se božanskom i vječnom zakonu, i koji imaju mnoge vlastite ciljeve u preziru od Boga.

2. Ovo dvostruko kraljevstvo sveti Augustin je oštro razabrao i opisao na način dvaju gradova, suprotno u svojim zakonima jer teže za suprotnim ciljevima; i suptilnom kratkoćom izrazio je djelotvoran uzrok svakog u ovima riječi: "Dvije ljubavi tvorile su dva grada: ljubav prema sebi, koja doseže čak i prezir Boga, zemaljski grad; i ljubav prema Bogu, koja seže do prezira samog sebe, nebeski."(1) U svakom vremenskom razdoblju svaki je bio u sukobu s drugim, s raznolikošću i mnoštvom oružja i ratovanja, iako ne uvijek s jednakim žarom i napadom. U ovom razdoblju, međutim, čini se da se pristaše zla udružuju i bore se ujedinjenom žestinom, vođeni ili potpomognuti tim snažno organiziranim i raširenim udruženjem zvanim slobodni zidari. Ne skrivajući više nikakve namjere, sada se hrabro dižu protiv samoga Boga. Oni planiraju uništenje svete Crkve javno i otvoreno, i to sa zacrtanom svrhom potpunog uništenja naroda kršćanstva, ako je to moguće, blagoslova dobivenih za nas po Isusu Kristu, našem Spasitelju. Oplakujući ova zla, sputani smo milosrđem koje potiče naše srce da često vapimo Bogu: "Jer eto, tvoji neprijatelji digli su buku, i oni koji te mrze podigli su glavu. Zlu su se savjetovali protiv Tvoj narod, i oni su se savjetovali protiv Tvojih svetaca, rekli su: 'Dođi da ih uništimo, da ne budu narod.'(2)

3. U tako hitnoj krizi, kada se tako žestoko i tako žestoko juriša na kršćansko ime, Naša je dužnost ukazati na opasnost, označiti tko su protivnici, i u najboljoj našoj moći da ovladamo protiv njihovih planova i namjera, da ne poginu oni čije je spasenje predano Nama, i da kraljevstvo Isusa Krista povjereno Našoj skrbi ne može stajati i ostati cjelovito, već da se može proširiti sve većim rastom u cijelom svijetu.

4. Rimski svećenici Naši su prethodnici, u svojoj neprestanoj budnosti nad sigurnošću kršćanskog naroda, odmah otkrili prisutnost i svrhu ovog velikog neprijatelja odmah je izbio na svjetlo umjesto da se skriva kao mračna zavjera; i, štoviše, iskoristili su priliku s pravom dalekovidnošću da daju, takoreći na oprezu, i ne dopuštaju da ih uhvate naprave i zamke koje su postavljene da ih prevare.

5. Prvo upozorenje na opasnost dao je Klement XII 1738. godine(3), a njegov je ustav potvrdio i obnovio Benedikt XIV(4) istim je putem krenuo Pio VII;(5) i Lav XII, svojim apostolska konstitucija, Quo Graviora,(6) sastavila je akte i dekrete bivših papa o ovoj temi, te ih ratificirala i potvrdila zauvijek. U istom smislu govorili su Pio VIII,(7) Grgur XVI,(8) i, mnogo puta, Pio IX.(9)

6. Jer čim su ustroj i duh masonske sekte jasno otkriveni očitim znakovima njezinih djelovanja, istraživanjem njezinih uzroka, objavljivanjem njezinih zakona, njezinih obreda i komentara, uz često dodatak osobno svjedočanstvo onih koji su bili u tajnosti, ova apostolska stolica osudila je sektu slobodnih zidara i javno proglasila njezin ustav, suprotan zakonu i pravu, pogubnim ništa manje za kršćanstvo nego za državu; i zabranio je ikome ulazak u društvo, pod kaznama koje Crkva ima običaj izricati iznimno krivim osobama. Sektaši, ogorčeni zbog toga, misleći da izmaknu ili oslabe snagu ovih dekreta, dijelom prezirom, a dijelom klevetom, optužio suverene pape koji su ih prošli ili da prekoračuju granice umjerenosti u svojim dekretima ili da određuju ono što nije pravedno. To je bio način na koji su nastojali izbjeći autoritet i težinu apostolskih konstitucija Klementa XII. i Benedikta XIV., kao i Pija VII. i Pija IX.(10) Ipak, u samom društvu trebalo je u biti pronaći ljude koji su nehotice priznali da su rimski svećenici postupili u skladu sa svojim pravom, prema katoličkoj doktrini i disciplini. Pape su dobili istu suglasnost, i to snažno, od mnogih prinčeva i šefova vlada, kojima je posao bilo da odgode masonsko društvo na apostolsku stolicu, ili da ga po vlastitom navođenju posebnim aktima obilježe kao pogubno, kao, na primjer, u Nizozemskoj, Austriji, Švicarskoj, Španjolskoj, Bavarskoj, Savoji i drugim dijelovima Italije.

7. Ali, ono što je najvažnije, tijek događaja pokazao je razboritost Naših prethodnika. Jer njihova providna i očinska brižnost nije uvijek i svugdje imala željeni rezultat; i to, bilo zbog simulacije i lukavstva nekih koji su bili aktivni akteri nestašluka, ili pak zbog nepromišljene lakomislenosti ostalih koji su, u vlastitom interesu, trebali dati svoju marljivu pažnju na to pitanje. Kao posljedica toga, sekta slobodnih zidara rasla je velikom brzinom koja se ne može zamisliti tijekom stoljeća i pol, sve dok nije uspjela, pomoću prijevare ili smjelosti, dobiti takav ulazak u svaki državni rang da čini se gotovo njegova vladajuća moć. Ovaj brzi i strašan napredak donio je Crkvu, vlast knezova, javno blagostanje, upravo onu tešku štetu koju su Naši prethodnici davno prije predviđali. Postignut je takav uvjet da će od sada postojati ozbiljan razlog za strah, ne zapravo za Crkvu - jer je njezin temelj previše čvrst da bi se srušio naporom ljudi - nego za one države u kojima prevladava moć, bilo koja od sekte o kojoj govorimo ili drugih sekti koje nisu različite i koje joj se daju kao učenici i podređeni.

8. Iz ovih razloga Tek što smo došli na čelo Crkve, jasno smo vidjeli i osjetili da je Naša dužnost upotrijebiti svoj autoritet u najvećoj mogućoj mjeri protiv tako golemog zla. Već smo nekoliko puta, kako je prilika poslužila, napadali određene glavne točke učenja koje su na poseban način pokazale izopačeni utjecaj masonskih mišljenja. Tako smo u Našoj enciklici Quod Apostolici Muneris nastojali opovrgnuti monstruozne doktrine socijalista i komunista; nakon toga, u drugom početku " Arcanum " , Potrudili smo se obraniti i objasniti pravu i istinsku ideju obiteljskog života, čiji je brak izvor i izvor; i opet, u onom što počinje '' Diuturnum,"(11) Opisali smo ideal političke vlasti u skladu s načelima kršćanske mudrosti, koja je izvanredno u skladu, s jedne strane, s prirodnim poretkom stvari, as druge, s dobrobiti i suverenih knezova i naroda. Sada nam je namjera, po uzoru na naše prethodnike, izravno tretirati samo masonsko društvo, njegovo cjelokupno učenje, njegove ciljeve i način razmišljanja i djelovanja, kako bismo iznijeti sve više na svjetlo svoju moć za zlo i učiniti što možemo da zaustavimo zarazu ove kobne pošasti.

9. Postoji nekoliko organiziranih tijela koja se, iako se razlikuju po imenu, ceremoniji, obliku i podrijetlu, ipak toliko povezuju zajedništvom svrha i sličnošću svojih glavnih mišljenja, da zapravo čine jednu stvar sa sektom. slobodnih zidara, što je svojevrsno središte odakle svi oni odlaze i kamo se svi vraćaju. Sada, oni više ne pokazuju želju da ostanu skriveni; jer svoje sastanke održavaju na dnevnom svjetlu i pred očima javnosti i izdaju vlastite novinske organe; a ipak, kad se temeljito razumiju, još uvijek zadržavaju prirodu i navike tajnih društava. Postoje mnoge stvari poput misterija za koje je uvriježeno pravilo skrivati ​​se s krajnjom pažnjom, ne samo od stranaca, već i od vrlo velikog broja članova; kao što su njihovi tajni i konačni nacrti, imena glavnih vođa, te određene tajne i unutarnje sastanke, kao i njihove odluke, te načine i sredstva za njihovo provođenje. To je, bez sumnje, predmet višestruke razlike među članovima u pogledu prava, dužnosti i privilegija, primljene razlike u redovima i stupnjevima i te stroge discipline koja se održava.

Kandidatima je općenito naređeno da obećaju – dapače, uz posebnu prisegu, da prisegu – da nikada, nikome, u bilo koje vrijeme ili na bilo koji način, neće objaviti članove, propusnice ili teme o kojima se raspravlja. Dakle, lažnim vanjskim izgledom i stilom simulacije koji je uvijek isti, slobodni zidari, poput starih manihejaca, nastoje, koliko god je to moguće, sakriti sebe i ne primati svjedoke osim svojih vlastitih članova. Kao prikladan način skrivanja, poprimaju karakter književnika i učenjaka udruženih u svrhu učenja. Govore o svojoj revnosti za kulturnijom profinjenošću i o svojoj ljubavi prema siromašnim; i izjavljuju da im je jedina želja poboljšanje stanja masa i da sa što većim brojem podijele sve dobrobiti građanskog života. Da su te svrhe bile usmjerene na pravu istinu, one nikako nisu cijeli njihov cilj. Štoviše, da bi se upisali, potrebno je da kandidati obećaju i obvezu se da će od sada biti strogo poslušni svojim vođama i gospodarima uz najveću pokornost i vjernost, te da budu spremni izvršiti svoje ponude i uz najmanji izraz svoje volje; ili, ako je neposlušan, podvrgnuti se najstrožim kaznama i samoj smrti. Zapravo, ako se za nekoga ocijeni da je izdao djela sekte ili da se opirao izdanim naredbama, nerijetko ih se kažnjava.

10. Ali simulirati i željeti ležati skriveno; vezati ljude kao robove u najčvršće veze, i bez navođenja dovoljnog razloga; koristiti ljude koji su robovali volji drugog za bilo kakav samovoljni čin; naoružati muške desnice za krvoproliće nakon što je osigurao nekažnjivost zločina - sve je to ogromna sila od koje priroda uzmiče. Stoga sam razum i istina jasno pokazuju da je društvo o kojem govorimo u antagonizmu s pravdom i prirodnom pravednošću. I to postaje još jasnije, utoliko što i drugi argumenti, i oni vrlo očiti, dokazuju da je u biti suprotan prirodnoj vrlini. Jer, koliko god velika bila muška pamet u skrivanju i njihovo iskustvo u laganju, nemoguće je spriječiti da učinci bilo kojeg uzroka na neki način pokažu, intrinzičnu prirodu uzroka odakle dolaze. "Dobro stablo ne može donijeti loše plodove, niti loše drvo dati dobar plod."(12) Sada, masonska sekta proizvodi plodove koji su pogubni i najgorkog ukusa. Jer, iz onoga što smo gore najjasnije pokazali, nameće se na vidjelo ono što je njihova konačna svrha – naime, potpuno rušenje cijelog tog vjerskog i političkog poretka svijeta koji je proizveo kršćansko učenje i zamjena novim stanjem stvari u skladu s njihovim idejama, čiji će temelji i zakoni biti izvučeni iz pukog naturalizma.

11. Ono što smo rekli i što ćemo reći, mora se razumjeti za sektu slobodnih zidara uzetu općenito i u mjeri u kojoj se sastoji od srodnih i s njom povezanih udruga, ali ne i njihovih pojedinačnih članova. . Među njima može biti osoba, a ne malo onih koje, iako nisu slobodne od krivnje što su se uplele u takva udruženja, nisu niti sami suradnici u svojim kaznenim djelima niti svjesni konačnog cilja koji nastoje postići. Na isti način, neka pridružena društva, možda, nipošto ne odobravaju ekstremne zaključke koje bi, ako su dosljedni, prihvatili kao nužno proizašle iz njihovih zajedničkih načela, da ih sama njihova prljavština nije užasnula. Neki od njih, opet, vođeni okolnostima vremena i mjesta, ili ciljaju na manje stvari nego što drugi obično pokušavaju ili nego što bi sami željeli pokušati. Međutim, zbog toga ih se ne smije smatrati stranim masonskoj federaciji.

12. Dakle, temeljna doktrina prirodoslovaca, koju oni dovoljno obznanjuju samim svojim imenom, jest da ljudska priroda i ljudski razum u svemu trebaju biti gospodarica i vodič. Polažući to, malo se brinu za dužnosti prema Bogu ili ih izopačuju pogrešnim i nejasnim mišljenjima. Jer oni poriču da je bilo što naučeno od Boga; ne dopuštaju nikakvu religijsku ili istinsku dogmu koju ljudska inteligencija ne može razumjeti, niti bilo kojeg učitelja kojem bi se trebalo vjerovati zbog njegovog autoriteta. A budući da je posebna i isključiva dužnost Katoličke Crkve u potpunosti iznijeti riječima božanski primljene istine, poučavati, osim drugih božanskih pomoći za spasenje, autoritet svoje službe i braniti istu savršenom čistoćom, ona je protiv Crkve, di su bijes i napadi neprijatelja uglavnom usmjereni.

13. U onim pitanjima koja se tiču ​​religije neka se vidi kako djeluje sekta slobodnih zidara, posebno tamo gdje je slobodnije djelovati bez ograničenja, a onda neka bilo tko prosudi želi li zapravo provoditi politiku prirodoslovci. Dugim i ustrajnim radom oni nastoje postići ovaj rezultat – naime, da učiteljska služba i autoritet Crkve ne budu beznačajni u građanskoj državi; i iz istog razloga oni izjavljuju narodu i tvrde da Crkva i Država trebaju biti potpuno razjedinjene. Na taj način oni odbacuju od zakona i od Commonwealtha zdrav utjecaj katoličke vjere; i posljedično zamišljaju da bi se države trebale ustrojiti bez obzira na zakone i propise Crkve.

14. Niti misle da je dovoljno zanemariti Crkvu – najboljeg vodiča – osim ako je ne povrijede svojim neprijateljstvom. Uistinu, s njima je dopušteno nekažnjeno napadati same temelje katoličke vjere, u govoru, pisanju i poučavanju; pa čak ni prava Crkve nisu pošteđena, a službe u koje je od Boga darovana nisu sigurne. Najmanja moguća sloboda upravljanja poslovima prepuštena je Crkvi; a to čine zakoni koji nisu naizgled vrlo neprijateljski, ali u stvarnosti uokvireni i prilagođeni da ometaju slobodu djelovanja. Štoviše, vidimo iznimne i teške zakone nametnute svećenstvu, kako bi se njihov broj i nužnim sredstvima neprestano smanjivao. Vidimo i ostatke posjeda Crkve okovane najstrožim uvjetima.

15. Ali protiv apostolske stolice i rimske prvostolnice već je dugo vremena usmjerena svađa ovih neprijatelja. Papa je prvi, iz uvjerljivih razloga, izbačen iz bedema svoje slobode i svog prava, građanske kneževine; ubrzo je nepravedno doveden u stanje koje je bilo nepodnošljivo zbog poteškoća koje su se podizale sa svih strana; a sada je došlo vrijeme kada pripadnici sekti otvoreno objavljuju, ono što su u tajnosti među sobom dugo planirali, da se sveta moć Papa mora ukinuti i da samo papinstvo, utemeljeno božanskim pravom, moraju biti potpuno uništeni. Da su potrebni drugi dokazi, ovu činjenicu dovoljno bi razotkrila svjedočanstva dobro upućenih ljudi, od kojih neki ponekad, a drugi opet nedavno.

16. Ako onima koji su primljeni u članstvo nije naređeno da se u bilo kojem obliku riječi odreknu katoličkih doktrina, ovaj propust, koji je daleko od toga da bude suprotan planovima slobodnih zidara, je korisnije za svoje potrebe. Prvo, na taj način lako zavaravaju prostodušne i nepažljive, te mogu potaknuti daleko veći broj da postanu članovi. Opet, budući da se primaju svi koji se prinose bez obzira na njihovu religiju, oni na taj način poučavaju veliku zabludu ovog doba - da se odnos prema vjeri treba smatrati ravnodušnim i da su sve religije slične. Ovakav način razmišljanja sračunat je na propast svih oblika religije, a posebno katoličke, koja se, budući da je jedina istinita, ne može bez velike nepravde smatrati samo ravnopravnom s drugim religijama.

17. Ali prirodoslovci idu mnogo dalje; jer, nakon što su, u najvišim stvarima, krenuli na potpuno pogrešan put, oni su bezglavo odvedeni u krajnosti, bilo zbog slabosti ljudske prirode, bilo zato što im Bog nanosi pravednu kaznu njihovog ponosa. Stoga se događa da više ne smatraju sigurnima i trajnima one stvari koje su u potpunosti shvaćane prirodnim svjetlom razuma, kao što to svakako jesu - postojanje Boga, nematerijalnu prirodu ljudske duše i njezinu besmrtnost. Sekta slobodnih zidara, sličnim tijekom pogreške, izložena je istim tim opasnostima; jer, iako na opći način mogu ispovijedati postojanje Boga, oni su sami svjedoci da svi ne drže ovu istinu s punim pristankom uma ili s čvrstim uvjerenjem. Ne skrivaju ni da je ovo pitanje o Bogu najveći izvor i uzrok nesloge među njima; u stvari, sigurno je da među njima u posljednje vrijeme postoji znatna rasprava o toj istoj temi. Ali, doista, sekta dopušta veliku slobodu svojim pobornicima, tako da se svakoj strani daje pravo braniti svoje mišljenje, ili da Boga postoji, ili da ga nema; a oni koji tvrdoglavo tvrde da Boga nema lako se iniciraju kao i oni koji tvrde da Bog postoji, iako, poput panteista, imaju lažne predodžbe o Njemu: sve to nije ništa drugo do oduzimanje stvarnosti, zadržavajući pritom neki apsurd prikaz božanske prirode. Sigurno je da među njima u posljednje vrijeme postoji znatna rasprava o toj istoj temi.

18. Kada je ova najveća temeljna istina poništena ili oslabljena, slijedi da i one istine, koje su poznate po učenju prirode, moraju početi padati – naime, da je sve stvoreno slobodnom voljom Boga Stvoritelja; da svijetom upravlja Providnost; da duše ne umiru; da će ovom životu ljudi na zemlji naslijediti drugi i vječni život.

19. Kada se ukinu ove istine, koje su kao principi prirode i važne za znanje i praktičnu upotrebu, lako je vidjeti što će biti s javnim i privatnim moralom. Ne govorimo ništa o onim nebeskim vrlinama, koje nitko ne može ostvariti ili čak steći bez posebnog dara i milosti Božje; čemu se nužno ne može naći nikakav trag u onima koji odbacuju kao nepoznato otkupljenje čovječanstva, milost Božju, sakramente i sreću koju treba zadobiti na nebu. Sada govorimo o dužnostima koje potječu od prirodne poštenosti. Da je Bog Stvoritelj svijeta i njegov providni Vladar; da vječni zakon naređuje da se održava prirodni poredak i zabranjuje da se on narušava; da je posljednji kraj ljudi sudbina daleko iznad ljudskih stvari i izvan ovog boravka na zemlji: Ako se to oduzme, kao što prirodoslovci i masoni žele, odmah neće biti saznanja o tome što čini pravdu i nepravdu, ili na kojem je principu moral utemeljen. I, istina, učenje o moralu koje jedino nailazi na naklonost sekte slobodnih zidara i u kojem oni tvrde da treba poučavati mladež je ono što oni nazivaju "građanskim", "neovisnim" i "slobodnim", tj. , ono što ne sadrži nikakvo vjersko uvjerenje. Ali, koliko je takvo učenje nedovoljno, koliko je nedovoljno zdravo i kako ga lako pokreće svaki nagon strasti, dovoljno dokazuju njegovi tužni plodovi, koji su se već počeli pojavljivati. Jer, gdje god je, uklanjanjem kršćanskog obrazovanja, ovo učenje počelo potpunije vladati, tamo su dobrota i poštenje morala brzo počeli nestajati, narasla su čudovišna i sramotna mišljenja, a odvažnost zlih djela porasla je do visokog stupnja. Na sve se to obično žali i žali; a ne mali broj onih koji to nikako ne žele učiniti obiljem dokaza primorani da daju nerijetko isto svjedočanstvo.

20. Štoviše, ljudska je narav bila umrljana istočnim grijehom, pa je stoga sklonija poroku nego kreposti. Za krepostan život je apsolutno potrebno da obuzda neuredne pokrete duše i da strasti budu poslušne razumu. U tom se sukobu vrlo često moraju prezirati ljudske stvari i podvrgnuti se najvećim trudovima i teškoćama, kako bi razum uvijek imao vlast. Ali prirodoslovci i slobodni zidari, nemajući vjere u ono što smo naučili Božjom objavom, poriču da su naši praroditelji sagriješili, te stoga misle da slobodna volja nije nimalo oslabljena i sklona zlu.(13) O naprotiv, preuveličavajući moć i izvrsnost prirode i stavljajući samo u to načelo i vladavinu pravde, oni ne mogu ni zamisliti da uopće postoji potreba za stalnom borbom i savršenom postojanošću da se nadvlada nasilje i vladavina naše strasti.

Stoga vidimo da su ljudi javno iskušani mnogim privlačnostima užitka; da postoje časopisi i pamfleti bez umjerenosti ni srama; da su scenske igre izvanredne po licenci; da se nacrti umjetničkih djela besramno traže u zakonima takozvanog verizma; da su smišljanja mekog i delikatnog života najpažljivije osmišljena; i da se marljivo traže sva blagovanja užitka kojima se vrlina može uspavljivati. Zločesto, također, ali u isto vrijeme prilično dosljedno, čine oni koji ukidaju očekivanje nebeskih radosti i svu sreću svode na razinu smrtnosti, i, takoreći, potapaju je u zemlju. Za ono što smo rekli može poslužiti kao potvrda sljedeća činjenica, zadivljujuća ne toliko sama po sebi koliko u svom otvorenom izrazu.

21. Ono što se u učenju prirodoslovaca odnosi na domaći život gotovo je sve sadržano u sljedećim izjavama: da brak pripada rodu trgovačkih ugovora, koji se s pravom mogu opozvati voljom onih koji su ih sklopili, te da građanski vladari Država ima moć nad bračnom vezom; da se u odgoju mladih ništa ne smije poučavati u pitanju vjere kao određenog i čvrstog mišljenja; i svaki se mora ostaviti na slobodi da slijedi, kad postane punoljetan, što god želi. S tim stvarima masoni u potpunosti pristaju; i ne samo pristanka, već su dugo nastojali pretvoriti ih u zakon i instituciju. Jer u mnogim zemljama, i to onima koje su nominalno katoličke, doneseno je da se nijedan brak ne smije smatrati zakonitim osim onih sklopljenih po građanskom obredu; na drugim mjestima zakon dopušta razvod; a u drugima se ulaže svaki napor da se ono što prije učini zakonitim. Dakle, brzo dolazi vrijeme kada će se brakovi pretvoriti u drugu vrstu ugovora - to je u promjenjive i nesigurne zajednice koje bi se mogle spojiti.

S najvećom jednodušnošću sekta slobodnih zidara također nastoji uzeti k sebi obrazovanje mladih. Oni misle da mogu lako ukalupiti svojim mišljenjima to meko i gipko doba i savijati ga kamo hoće; i da ništa ne može biti prikladnije od ovoga što bi im omogućilo da odgajaju državnu mladež prema vlastitom planu. Stoga u odgoju i poučavanju djece službenicima Crkve ne dopuštaju nikakav udio, ni u poučavanju ni u disciplini; a na mnogim mjestima su osigurali da odgoj mladih bude isključivo u rukama laika i da se ništa što se bavi najvažnijim i najsvetijim dužnostima ljudi prema Bogu ne unosi u upute o moralu.

22. Zatim dolaze njihove doktrine politike, u kojima prirodoslovci polažu da svi ljudi imaju isto pravo i da su u svakom pogledu u jednakom i sličnom stanju; da je svaki prirodno slobodan; da nitko nema pravo zapovijedati drugome; da je čin nasilja zahtijevati od ljudi da se pokoravaju bilo kojem autoritetu osim onom koji je dobiven od njih samih. Prema tome, dakle, sve stvari pripadaju slobodnim ljudima; vlast se drži naredbom ili dopuštenjem naroda, tako da, kada se narodna volja promijeni, vladari mogu biti zakonito svrgnuti, a izvor svih prava i građanskih dužnosti je ili u mnoštvu ili u vladajućoj vlasti kada je ona konstituirana prema najnovijim doktrinama. Također se smatra da država treba biti bez Boga; da u raznim oblicima religije nema razloga zašto jedan bi trebao imati prednost pred drugim; i da svi trebaju zauzeti isto mjesto.

23. Da su te doktrine jednako prihvatljive masonima i da bi željeli konstituirati države prema ovom primjeru i modelu, previše je poznato da bi zahtijevao dokaz. Već neko vrijeme otvoreno su nastojali to ostvariti svom snagom i sredstvima; i time pripremaju put ne malo hrabrijim ljudima koji žure i na gore, u svom nastojanju da zadobiju jednakost i zajedništvo svih dobara uništavanjem svake razlike u stanu i posjedu.

24. Što je, dakle, sekta slobodnih zidara i kojim smjerom slijedi, dovoljno se vidi iz sažetka koji smo ukratko dali. Njihove glavne dogme toliko su i očito u suprotnosti s razumom da ništa ne može biti perverznije. Željeti uništiti religiju i Crkvu koju je sam Bog uspostavio i čiju vječnost osigurava svojom zaštitom, te vratiti nakon osamnaest stoljeća običaje i običaje pogana, znak je ludosti i smjelog bezbožništva. Nije ni manje strašno ni podnošljivije da odriču dobrobiti koje je Isus Krist tako milosrdno stekao, ne samo za pojedince, nego i za obitelj i za građansko društvo, koristi koje, čak i prema prosudbi i svjedočanstvu neprijatelja kršćanstva, jako su super. U ovom ludom i opakom pothvatu možemo gotovo vidjeti neumoljivu mržnju i duh osvete kojima se sam Sotona rasplamsa protiv Isusa Krista. - Tako i studiozno nastojanje slobodnih zidara da unište glavne temelje pravde i poštenja i da surađuju s onima koji bi željeli, kao da su obične životinje, činiti što im je volja, teži samo sramotnim i sramotnim propast ljudskog roda.

Zlo je također uvećano opasnostima koje prijete i domaćem i civilnom društvu. Kao što smo na drugom mjestu pokazali,(14) u braku, prema vjerovanju gotovo svakog naroda, postoji nešto sveto i religiozno; a Božji zakon je odredio da se brakovi ne smiju raskidati. Ako im se oduzme sveto obilježje i učini ih razrješivim, rezultat će biti nevolja i zbrka u obitelji, ženi će biti oduzeto dostojanstvo, a djeca ostavljena bez zaštite njihovih interesa i dobrobiti. - Ne brinuti se u javnim stvarima za vjeru, a u uređivanju i upravljanju civilnim poslovima ne brinuti se više za Boga nego da On ne postoji, to je brzopletost nepoznata vrlo pogani; jer u njihovom srcu i duši pojam božanstva i potreba za javnom religijom bili su tako čvrsto fiksirani da bi mislili da je lakše imati grad bez temelja nego grad bez Boga. Ljudsko društvo, za koje smo po prirodi stvoreni, konstituirao je Bog Autor prirode; a iz Njega, kao iz njihova načela i izvora, u svoj svojoj snazi ​​i postojanosti izviru bezbrojne dobrobiti kojima društvo obiluje. Budući da smo svi od nas opomenuti samim glasom prirode da obožavamo Boga u pobožnosti i svetosti, kao nam darivatelj života i svega što je u njemu dobro, tako su i iz istog razloga narodi i države dužni štovati Njega; i stoga je jasno da oni koji bi društvo oslobodili svake vjerske dužnosti djeluju ne samo nepravedno nego i s neznanjem i ludošću.

25. Kako su ljudi voljom Božjom rođeni za građansko jedinstvo i društvo, i kako je moć vladanja toliko nužna veza društva da, ako se ona oduzme, društvo mora odmah biti razbijeno, slijedi da je Onaj koji je Autor društva dobio je i vlast da vlada; tako da tko god vlada, on je službenik Božji. Stoga, kako to zahtijeva cilj i priroda ljudskog društva, ispravno je pokoravati se pravednim zapovijedima zakonite vlasti, kao što je ispravno pokoravati se Bogu koji vlada svim stvarima; i krajnje je neistinito da ljudi imaju u svojoj moći da odbace svoju poslušnost kad god žele.

26. Na sličan način, nitko ne sumnja da su svi ljudi jednaki jedni drugima, što se tiče njihovog zajedničkog podrijetla i prirode, ili posljednjeg cilja koji svatko mora postići, ili prava i dužnosti koje iz toga proizlaze. Ali, kako sposobnosti svih nisu jednake, kako se jedni od drugih razlikuju po moćima uma ili tijela, i kako postoje mnoge razlike u načinu, raspoloženju i karakteru, razumu je najodvratnije nastojati sve ograničiti, u istoj mjeri, te proširiti potpunu ravnopravnost na institucije građanskog života. Kao što savršeno stanje tijela proizlazi iz spoja i sastava njegovih različitih članova, koji ipak koji se razlikuju po obliku i namjeni, svojim sjedinjavanjem i distribucijom svakog od njih na svoje pravo mjesto čine kombinaciju lijepu na pogled, čvrstu snagu i potrebnu za upotrebu; tako, u Commonwealthu, postoji gotovo beskonačna različitost ljudi, kao dijelova cjeline. Ako svi budu jednaki, i svatko treba slijediti svoju volju, Država će se činiti najizobličenijim; ali ako se, uz razlikovanje stupnjeva dostojanstva, potrage i zaposlenja, svi prikladno urote za opće dobro, oni će predstavljati sliku države koja je i dobro konstituirana i sukladna prirodi.

27. Sada, od uznemirujućih pogrešaka koje smo opisali treba se bojati najvećih opasnosti za države. Jer, oduzeli su strah Božji i poštovanje prema božanskim zakonima, prezrena vlast vladara, dopuštena i odobrena pobuna, a narodne strasti potaknute na bezakonje, bez ograničenja osim kazne, promjene i rušenja svega. nužno će uslijediti. Da, ovu promjenu i rušenje namjerno planiraju i iznose mnoga udruženja komunista i socijalista; a prema njihovim poduzećima sekta slobodnih zidara nije neprijateljski nastrojena, već uvelike favorizira njihove nacrte i drži zajednička s njima njihova glavna mišljenja. A ako ti ljudi ne nastoje odjednom i posvuda provesti svoje ekstremne stavove, to se ne pripisuje njihovom učenju i njihovoj volji, nego na vrlinu te božanske religije koja se ne može uništiti; a također i zato što se zdraviji dio ljudi, koji odbija robovati tajnim društvima, snažno opire njihovim suludim pokušajima.

28. Kad bi svi ljudi sudili o stablu po plodovima i priznali sjeme i porijeklo zala koja nas pritiskaju i opasnosti koje nam prijete! Moramo imati posla s prijevarnim i lukavim neprijateljem, koji je, udovoljavajući ušima ljudi i prinčeva, zarobio ih uglađenim govorima i dodvornošću. Udvarajući se vladarima pod izgovorom prijateljstva, masoni su nastojali da ih učine svojim saveznicima i moćnim pomagačima za uništenje kršćanskog imena; i da bi ih mogli snažnije potaknuti na njih, odlučno su klevetu optužili Crkvu da se podlo sukobljava s vladarima u pitanjima koja utječu na njihov autoritet i suverenu moć. Nakon što su tim umješnostima osigurali vlastitu sigurnost i odvažnost, počeli su imati veliku težinu u vladi država; ipak su spremni uzdrmati temelje carstava, maltretirati vladare države, optužiti ih i protjerati, koliko god se čini da vladaju drugačije nego što su sami mogli poželjeti. Na sličan način, laskanjem su zaveli narod. Proglašavajući gromkim glasom slobodu i javno blagostanje, govoreći da zahvaljujući Crkvi i suverenima narod nije izvučen iz nepravednog ropstva i siromaštva, nametnuli su narodu i uzbuđujući ga žeđom zbog novosti, potaknuli su ih da napadnu i Crkvu i građansku vlast. Ipak, očekivanja koristi kojoj su se nadali veća su od stvarnosti; doista, obični ljudi, više potlačeni nego što su bili prije, lišeni su u svojoj bijedi one utjehe koja, da su stvari bile uređene na kršćanski način, imale bi s lakoćom i u izobilju. Ali, tko god se bori protiv poretka koji je uspostavila Božanska Providnost, obično plaća kaznu svog ponosa i suočava se s nevoljama i bijedom gdje su se brzopleto nadali da će sve stvari biti uspješne i u skladu sa svojim željama.

29. Pogrešno se i lažno vjeruje da Crkva, ako usmjerava ljude na poslušnost ponajprije i prije svega Bogu, suverenom Gospodinu, ili zavidi građanskoj vlasti ili da sebi prisvaja nešto od prava suverena. Naprotiv, ona poučava da ono što s pravom pripada građanskoj vlasti mora joj se dati s uvjerenjem i svjesnošću dužnosti. Učeći da od samoga Boga dolazi pravo vladanja, ona dodaje veliko dostojanstvo građanskoj vlasti, a na malu pomoć za postizanje poslušnosti i dobre volje građana. Prijateljica mira i održavateljica sloge, ona sve prihvaća majčinskom ljubavlju, i namjeravajući samo da pruži pomoć smrtnom čovjeku, uči da se pravdi mora spojiti milost, jednakost s autoritetom i umjerenost s zakonodavstvom; da se ničije pravo ne smije povrijediti; da se treba održavati red i javni mir; i da siromaštvo onih koji su u potrebi treba, koliko je to moguće, ublažiti javnim i privatnim dobročinstvima. "Ali iz tog razloga", da upotrijebimo riječi sv. Augustina, "ljudi misle ili bi htjeli vjerovati, da kršćansko učenje nije prikladno za dobro države; jer oni žele da država nije utemeljena na čvrstim krepostima, već o nekažnjivosti poroka."(15) Znajući te stvari, oba kneza a ljudi bi djelovali s političkom mudrošću,(16) i prema potrebama opće sigurnosti, kada bi se, umjesto da se udruže sa slobodnim zidarima da unište Crkvu, udružili s Crkvom u odbijanju njihovih napada.

30. Kakva god bila budućnost, u ovom teškom i raširenom zlu Naša je dužnost, poštovana braćo, nastojati pronaći lijek. I budući da znamo da je naša najbolja i najčvršća nada lijeka u moći te božanske religije koju masoni mrze srazmjerno svom strahu od nje, mislimo da je od velike važnosti pozvati tu najspasonosniju moć u Našu pomoć protiv zajedničkog neprijatelja. Stoga, što god su rimski svećenici naši prethodnici odredili u svrhu suprotstavljanja pothvatima i nastojanjima masonske sekte, i što god su oni donijeli da uđu ili povuku ljude iz društava ove vrste, mi to sve potvrđujemo i potvrđujemo našim apostolskim autoritetom : i pouzdajući se jako u dobru volju kršćana, svakoga molimo i molimo, radi njegova vječnog spasenja.

31. Molimo vas i molimo vas, časna braćo, da udružite svoje napore s našima i da se usrdno zalažete za iskorjenjivanje ove pošasti, koja se gmiže venama političkog tijela. Moraš braniti slavu Božju i spasenje svoga bližnjega; a s predmetom vaše borbe pred vama, neće nedostajati ni hrabrosti ni snage. Na vašoj će razboritosti prosuditi kojim sredstvima možete najbolje prevladati poteškoće i prepreke s kojima se susrećete. Ali, kako i dolikuje ovlasti Našeg ureda da mi sami ukažemo na neki prikladan način postupanja, želimo da prije svega bude vaše pravilo da skinete masku sa masonerije i da pustite da se vidi onakva kakva doista jest ; te propovijedima i pastoralnim pismima poučavati ljude o umješnostima koje koriste društva ove vrste u zavođenju ljudi i namamljivanju u svoje redove, te o pokvarenosti njihovih mišljenja i zloći njihovih djela. Kao što su naši prethodnici mnogo puta ponavljali, neka nitko ne pomisli da se iz bilo kojeg razloga može pridružiti masonskoj sekti, ako cijeni svoje katoličko ime i svoje vječno spasenje kao što ih treba cijeniti. Neka nitko ne bude prevaren pretvaranjem poštenja. Nekima se može učiniti da masoni ne zahtijevaju ništa što je otvoreno protivno vjeri i ako cijeni svoje katoličko ime i svoje vječno spasenje kako ih treba cijeniti. Nekima se može učiniti da masoni ne zahtijevaju ništa što je otvoreno protivno vjeri i moralnost; ali, budući da cijeli princip i cilj sekte leži u onome što je opako i zločinačko, pridružiti se tim ljudima ili im na bilo koji način pomoći ne može biti zakonito.

32. Nadalje, marljivim podučavanjem i poticajima, mnoštvo se mora privući da marljivo uči vjerske propise; u tu svrhu usrdno savjetujemo da se prigodnim spisima i propovijedima pouče elementima onih svetih istina u kojima je sadržana kršćanska filozofija. Rezultat toga će biti da će ljudski umovi biti zdravi po uputama i biti zaštićeni od mnogih oblika pogrešaka i povoda na zlo, posebno u sadašnjoj neograničenoj slobodi pisanja i neutaživoj želji za učenjem.

33. Veliko je, doista, djelo; ali u njemu će svećenstvo dijeliti vaše trudove, ako se vašom brigom za to osposobi učenjem i dobro okrenutim životom. Ovo dobro i veliko djelo zahtijeva da mu pomogne i trud onih među laicima u kojima je ljubav prema vjeri i domovini spojena s učenjem i dobrotom života. Ujedinjujući napore i klera i laika, nastojte, časna braćo, da ljudi temeljito upoznaju i zavole Crkvu; jer, što su veće njihovo znanje i ljubav prema Crkvi, to će više biti odbačeni od tajnih društava.

34. Stoga, ne bez razloga koristimo ovu prigodu da ponovno navedemo ono što smo naveli na drugom mjestu, naime, da Treći red sv. Franje, čiju smo disciplinu maloprije razborito ublažili,(16) treba pažljivo promicati i održiv; jer je cijeli cilj ovoga Reda, kako ga je konstituirao njegov utemeljitelj, pozvati ljude na nasljedovanje Isusa Krista, na ljubav prema Crkvi i na poštivanje svih kršćanskih kreposti; i stoga bi trebao biti od velikog utjecaja u suzbijanju zaraze zlih društava. Neka, dakle, ova sveta solidarnost bude ojačana svakodnevnim posvećenjem. Među mnogim dobrobitima koje se od njega mogu očekivati ​​bit će velika korist od privlačenja umova ljudi slobodi, bratstvu i jednakosti prava; ne kao što masoni apsurdno zamišljaju,sinovi Božji , kroz koje možemo biti slobodni od ropstva Sotoni ili našim strastima, obojica su najopakiji gospodari; bratstvo čije je ishodište u Bogu, zajedničkom Stvoritelju i Ocu svega; jednakost koja, utemeljena na pravdi i milosrđu, ne uklanja sve razlike među ljudima, već iz raznolikosti života, dužnosti i nastojanja tvori to sjedinjenje i taj sklad koji prirodno teži dobrobiti i dostojanstvu društva.

35. Na trećem mjestu, postoji stvar koju su mudro ustanovili naši preci, ali s vremenom odbačeni, koja se sada može koristiti kao obrazac i oblik nečega sličnog. Mislimo na udruženja radničkih esnafa, radi zaštite, pod vodstvom vjere, kako svojih vremenskih interesa, tako i njihovog morala. Ako su naši preci, dugom upotrebom i iskustvom, osjetili dobrobit ovih esnafa, naše doba će to možda još više osjetiti zbog prilike koju će im dati da razbiju moć sekti. Oni koji se uzdržavaju radom svojih ruku, osim što su po svom stanju najvrjedniji milosrđa i utjehe, također su posebno izloženi privlačnosti ljudi čiji su putevi u prijevari i prijevari. Stoga im treba pomoći najvećom mogućom ljubaznošću, i da budu pozvani da se pridruže dobrim udrugama, da se ne bi odvukli drugima koji su zli. Zbog toga jako želimo, radi spasenja naroda, da se, pod okriljem i pokroviteljstvom biskupa, i u zgodnim vremenima, ove pozlate mogu općenito obnoviti. Na našu veliku radost, na mnogim mjestima već su osnovana društva ove vrste, kao i udruženja majstora, čiji je cilj, svaki od njih, pomagati poštenom radniku, štititi i čuvati njegovu djecu i obitelj, te promicati u njima pobožnost, kršćansko znanje i moralni život. I u ovom pitanju ne možemo izostaviti spomen onog uzornog društva, nazvanog po svom osnivaču, svetom Vincentu, koje je tako služilo niže klase. Njegovi postupci i ciljevi dobro su poznati. Njegov je cijeli cilj pružiti olakšanje siromašnima i bijednima. To čini s posebnom razboritošću i skromnošću; i što manje želi biti viđen, to je bolje prikladan za ispoljavanje kršćanskog milosrđa i za olakšanje patnje.

36. Na četvrtom mjestu, da bismo lakše ostvarili ono što želimo, vašoj vjernosti i budnosti na poseban način pohvaljujemo mlade, kao nadu ljudskog društva. Najveći dio svoje brige posvetite njihovoj pouci; i nemojte misliti da ikakva mjera opreza može biti dovoljno velika da ih zadržite od majstora i škola odakle je štetni dah sekti se treba bojati. Pod vašim vodstvom, neka roditelji, vjeroučitelji i svećenici koji ozdravljaju duše iskoriste svaku priliku, u svom kršćanskom učenju, da upozore svoju djecu i učenike na zloglasnu prirodu ovih društava, kako bi na vrijeme naučili čuvati se raznih i prijevarnih umješnosti kojima su njihovi promotori navikli hvatati ljude u zamku. A oni koji mlade poučavaju u vjerskom znanju, postupit će mudro ako ih sve potaknu da se odluče i da se više nikada neće vezati ni za jedno društvo bez znanja svojih roditelja, ili savjeta svog župnika ili ravnatelja.

37. Dobro znamo, međutim, da naš udruženi rad nipošto neće biti dovoljan da počupamo ovo pogubno sjeme s Gospodnje njive, osim ako nam Nebeski Gospodar vinograda milosrdno ne pomogne u našim nastojanjima. Stoga Ga moramo s velikom i tjeskobnom pažnjom moliti za pomoć koju zahtijeva veličina opasnosti i potrebe. Sekta slobodnih zidara pokazuje se drska i ponosna na svoj uspjeh i čini se kao da ne bi postavila granice svojoj postojanosti. Njegovi sljedbenici, udruženi opakim dogovorom i tajnim savjetima, pomažu jedni drugima i pobuđuju jedni druge na odvažnost za zle stvari. Toliko žestok napad zahtijeva jednaku obranu – naime, da svi dobri ljudi trebaju formirati najširu moguću povezanost djelovanja i molitve. Molimo ih stoga, ujedinjena srca, zajedno i nepomično stati protiv narastajuće sile sekti; i u žalosti i molbi da pruže ruke Bogu, moleći se da kršćansko ime cvjeta i napreduje, da Crkva uživa svoju potrebnu slobodu, da se oni koji su zalutali mogu vratiti zdravoj pameti, da zabluda konačno može dajte mjesto istini, a poroku vrlini. Uzmimo našu pomoćnicu i zagovornicu Djevicu Mariju, Majku Božju, da ona, koja je od trenutka svoga začeća pobijedila Sotonu, pokaže svoju moć nad ovim zlim sektama, u kojima oživljava pokvareni duh demona, zajedno s njegovu nepokornu perfidnost i prijevaru. Zamolimo Mihaela, kneza nebeskih anđela, koji je istjerao paklenog neprijatelja; i Josipa, zaručnika Presvete Djevice i nebeskog zaštitnika Katoličke Crkve; i veliki apostoli, Petar i Pavao, oci i pobjednički pobornici kršćanske vjere. Njihovim pokroviteljstvom i ustrajnošću u ujedinjenu molitvom, nadamo se da će Bog milostivo i pravodobno pomoći ljudskom rodu koji je obuhvaćen tolikim opasnostima.

38. Kao zalog nebeskih darova i naše dobročinstva, s ljubavlju dajemo u Gospodinu, vama, časna braćo, i svećenstvu i cijelom narodu predanom vašoj brizi, naš apostolski blagoslov.

Dano kod sv. Petra u Rimu, dvadesetog travnja 1884., šeste godine našega pontifikata.

LAV XIII

Piše: Mihael Knežević